The Balinka Pit

By March 24, 2013blog

In this article I am exploring the Balinka Pit, a vertical shaft, or a pit cave, located close to Begovac, Croatia. I photographed Balinka in 2006 and 2008. The South Wales Caving Club contributed to my blog by providing rare pictures from their expedition to Balinka in 1966. The British Caving Library provides the sound recordings from this event.

The Balinka Pit Expedition

The Balinka Pit is a vertical shaft, or a pit cave, located close to Begovac, Croatia, deep in the forest near the summit of Mali Pistenik. During the First World War, fascists threw their enemies into the pit, as a form of punishment. The last time I visited Balinka was in 2008 with a wonderful tour guide, Ilija.

A new road now cuts through the forest, as you can see in the picture above with Ilija in the background. However, a long hike up the hills is necessary to reach the destination. A very small Balinka sign is nailed to a tree, so we had to be careful not to miss the signs leading to a pathway which really no longer exists.

Once we reached Balinka, we threw some larger stones into it and listened to the echoes descending into the underground . A few yards from the pit a small monument was erected commemorating the national heroes who were thrown into it.

South Wales Caving Club started exploring the Balinka Pit in August 1964. The recording of this event can be streamed or downloaded from the British Caving Library to which I’ll include two links at the bottom of this article. Anyway,  I contacted SWCC to inquire about any pictures they may have in their archives from the Balinka Pit expedition. Thankfully the president of the club responded and sent me an old scanned photo of the team members at the entrance to the pit, erecting the scaffold from which the cage was suspended.

In 1966 a SWCC member wrote an article about the club’s Balinka exploration which I translated from English to Serbo-Croatian. If you’re interested you can read the article in English, however, it’s important to mention that the orignal article misnamed two people. They are Ljubo Latas and Branko, correctly named here.

I am so thankful that Jem Rowland, the president of the club, took the time to send me this rare photograph taken in 1966. South Wales Caving Club, located in Penwyllt, has been the greatest source of information regarding the Balinka Pit, a place now merely forgotten. This summer I am hoping to explore a Turkish fortress located above the village of Blata. Perhaps I’ll find some hidden treasure!

British Caving Library

Rare audio recordings from the Balinka Pit expedition can be streamed or downloaded from the British Caving Library.

Balinka Expedition 1964. Part 1
Balinka Expedition 1964. Part 2

Citajte na vasem jeziku.

Ekspedicija Balinke

Pre nekoliko dana naišao sam na SWCC stranicu na kojoj je napisano o ekspediciji Balinke. Odlučio sam da prevedem sa Engleskog šta je ovaj  čovjek napisao. Evo pročitajte.

“Pre dva dana sam dobio pismo od Ljube Latasa. On je opisao situaciju u kojoj su ubijeni njogov brat Branko i njegovi drugovi na ovaj način. U ovom trenutku situacija između partizana još uvijek nije jasna. Velik dio njih nije znao pravi cilj borbe i zašto su se borili. Ova situacija je koristila neke četnike koji su bili između partizana. Tijekom noći su uzeli oružje od komunista koji su u stvari duhovne vođe partizana. Četnici su zatim otišli sa pet glavnih komunista do Balinke; četvoro njih su ubijeni, odsječene glave i bačena tijela u jamu. Glave su odnjeli talijanskim vojnicima u Plaški. (To nije dokazano, ali ljudi pričaju tako). Peti čovjek je pobjegao koji je sve kasnije opisao. Šteta što je on također pao u ratu. Tako da su četnici bacili u jamu četvoricu: – Robert Domani, Drago Steinberger, Branko Latas i Stevo Cuturilo. Prva dva su kasnije proglašeni narodnim herojima.” Tako je pisao Zlatka Pepionick, (poznat kao SWCC Pepi) u januaru 1965 u odgovoru na pismo SWCC propitivanja onoga što se dogodilo na Balinci noći 2. aprila 1942. No, to nije početak priče.

U 1961 nekoliko SWCC članova su bili speleologije u Jugoslaviji s Pepi. Na povratku Pepi je rekao gotovo u prolazu; “Prošle godine sam pokušao doći do dna vertikalne rupe otkrivene od strane našeg društva, ali to je previše duboko za nas. Kada smo pronašli jamu spustili smo ljestvice 200 metara ali čak I sa 100 metara konopa i lampom objesenom na kraju ljestvica nismo mogli vidjeti nikakav znak dna “.

To će na kraju dovesti do planiranja ekspedicije u Jugoslaviji. Godine 1963 mnogo pisama je poslato od i do SWCC i Jugoslavena s interesom u projekt. Međutim prvi nagovještaj da Balinka ima važnost drugo nego samo kao speleološki fenomen je došao u pismu od 6. maj 1964.

Pišem opet u Plaškom i gospodin Latas mi je odgovorio da mi trebamo dobiti konje za prevoz džabe. On je vrlo zainteresiran u naše akcije, jer tijekom posljednjeg rata njegov brat i još tri partizana su bačeni u Balinku. Latas vjeruje da ćemo pronaći njihove kosti na dnu.

Nešto više od mjesec dana kasnije predsjednik, dr. V. Blašković, i tajnik, Srećko Božičević, od Speleološkog društva Hrvatske službeno su napisali pozivajući skupinu za istraživanje Balinke: ”Drage kolege speleolozi, Balinka je vrlo važna za nas, ne samo kao prva stopa speleološke pojave, od iznimne dubine, ali i zbog fašističkih okupatora koji su bacali svoje žrtve u nju za vrijeme drugog svjetskog rata: četiri vojnika u Narodnooslobodilačkoj borbi (Partizani) i dva narodna heroja leže na dnu. To mi sigurno znamo.”

Zbog očekivane iznimne dubine, odlučeno je natrag u Walesu da bi trebalo biti izgrađeno motorizirano vitlo koje bi bilo sposobno da izvuče čovjeka dok nosi kavez gore i dolje kroz glavnu osovinu. Zgrada, eksperimentiranje i priprema ove i druge opreme okupirala je dosta vremena. Također autobus je kupljen i modificiran da nosi svu opremu za ono što je postalo Balinka ’64, glavna ekspedicija.

Vožnja do Jugoslavije | 1964

U ljeto 1964 autobus je napustio Penwyllt za dugu vožnju do Jugoslavije. Put je bio pun događaja, s mehaničkim problemima i carinskim problemima na međunarodnim granicama. Pisci u to vrjeme daju dojam beskrajne vožnje, i nitko nije imao dovoljno sna. Ali autobus je napokon došao do svog odredišta i kamp je bio izgrađen. To je trebao da bude dom za neko vrijeme.

Balinka je na južnim obroncima planine Pištenik i oko 1 km od vrha Malog Pištenika (800m) u području mješovite šume. To je značilo da je sva oprema morala biti vučena do ulaza sa Landrover, Gaz, nekoliko konja i članova ekspedicije. G. Latas je dobio dozvolu za neka stabala odmah oko ulaza, u državnom vlasništvu šume, koje su šumari trebali srušiti. Pročišćene su labave stijene i put je bio spreman za instaliranje vitla.

Značajan trud je postavljen zbog sigurnosti kaveza s putnicima, i ostalim članovima koji su se kretali okolo klizavog ulaza. Putnik (ponekad i dva) u vitlom kavezu su bili u telefonskom kontaktu s operatorom vitla i ostalim na površini. Problem s vitlom je bio na ulazu oko kojeg je kavez morao biti vođen. Na 60ft bio je kamen u blatu u kojem su ugradjeni vijci. Na 200ft. bilo je malo izbočenje sa labavim gromadama, potom korišteno kao skela. Metalni bum je zaključan tu da pomogne goniti kavez daleko od zida.

Mnogo puta se spuštalo [u Balinku] kroz koje se polako proširio znanje dubine Balinke. No, vrijeme je na kraju ponestalo i ekspedicija se morala vratiti kući. Oni su se spustili na na sloj na-720ft, i bacili kamenje koje je po svom klepetanju sugeriralo da Balinka ima više za ponuditi.

Nova Ekspedicija | 1966

To je neminovno dovelo do Balinke ’66 [ekspedicije]. Autobus je bio unajmljen ovaj put, ali je pretrpio probleme sa kvačilom kao i predhodnik. Intervene dvije godine su korištene za redizajn i obnovu opreme. To je uključilo uređaje pješačke žice koja se moze koristiti ako bi se kavez zaglavio ili čekrk pukao. Tu se nalazi još jedan manični pogon preko Europe, stari prijatelji su se susreli, i ekspedicija opet napravila logor kod Balinke.

Nitko na ovoj ekspediciji nije bio ispod 200ft grebena, tako da je bilo više proučavanja. U stvari, spuštanje od-720ft sloja pronađen je 15ft teren, nakon čega slijedi jedan od 30ft. Tu se prolazilo oko nekih masivnih stupova, a zatim konačna visina 60ft dovodi do lagano nagnutog sprata, prekrivenog blatom. Nije se ni na koji način mogao nastaviti put.

Ljudske Kosti iz Balinke

Neke ljudske kosti pronađene su na dnu i dugme iz nekih vojnih hlača. Sav je materijal skupljen, a zatim odnjet do površine k Mladenu, jugoslavenskom speleologu. G. Latas je donio četiri mrtvačka sanduka za ostatke i rekao kako misli da je dugme pripadalo njegovom bratu.

Dok je Balinka bila glavni cilj ekspedicije, puno posla je otišlo u druge pećine u tom području, a doprinosi su u boljem razumijevanju hidrologije područja. Biolozi su također prikupili i identificirali brojne podzemne vrste.

Speleolozi su bili heroji, oni su na kraju preuzeli ostatke četiri partizanska mučenika nakon toliko godina. Žrtve su bili ratni drugovi čovjeka koji je postao predsjednik Tito. Dakle, tu su bili televizijski i radio intervjuji, piće i slavlje, i na kraju medalja od predsjednika Tita za SWCC.

U orginalnom tekstu na SWCC stranici postoje neke greške koje su mome prevodu ispravljene. Naprimjer, osoba koja je napisala orginalni tekst nazvala je Branka Frankom, i to je u ovom prevodu ispravljeno. Ako sete vi ikada bili na Balinci, molim vas  ostavite komentar ovdje tako da se nezaboravi ovo područje u Lici.

Prevod: Goran Vrcel
Originalni članak: SWCC

British Caving Library

Možete čuti ili preuzeti snimak koji je snimljen tokom ekspedicije.

Ekspedicija Balinke 1964. Prvi Dio
Ekspedicija Balinke 1964. Drugi Dio

  • Sandra

    Ja sam procitala text na engleskom, i moja ocekivanja su bila bazirana vise na podacima o samoj speleologiji, kako jama izgleda,sirina, dubina, vrsta tla, prisustvo podzemnih voda,gasova itd..A ovo je u stvari jedna relativno politizirana tematika..Mislim da je mnogo bolje otvoriti temu Jezero i pecina, jer je to bioloski fenomen za koji relativno malo ljudi zna da objasni sam bioloski tok..

  • Zbog cega mislis da je politizirana tema? Nazalost nemogu da nadjem slike. Napisao sam im pismo ali jos nisam dobio odgovor. Nadam se da imaju nesto u arhivi.

  • Sandra

    Po meni osnovna tema je poziv odredjenih ljudi da se jama istrazi jer se u njoj nalaze posmrtni ostaci boraca. I sad pisac opisuje detalje kako su akcije tekle, kako su putovali do jame, kako se spustali unutra ali sam opis jame u tri recenice. Konkretno iz ovog teksta moze da se nauci samo geografski polozaj jame, i nesto malo unutrasnji izgled.. (spuštanje od-720ft sloja pronađen je 15ft teren, nakon čega slijedi jedan od 30ft. Tu se prolazilo oko nekih masivnih stupova, a zatim konačna visina 60ft dovodi do lagano nagnutog sprata, prekrivenog blatom) Ja sam danas malo pratila to sto ti radis, zanima me, imas moje pohvale, odredjene fotografije mi se jako dopadaju..Imam i jednu dobronamernu sugestiju da budes jos bolji, a tice se naseg jezika, ne uvek pisi odvojeno od glagola( ne mogu, da se ne zaboravi, a “adj” spojeno- na primer: nezaboravan, nestvaran itd) Pozdrav!

  • Jama se nije istrazivala zbog tjela vec zbog toga sto je South Wales Caving Club htjeo da proucava balinku kao sto oni proucavaju mnoge pecine i druga prirodna cuda po svjetu. Tacno je da iz ovoga teksta moze da se nauci geografski polazaj jame. O tome i jeste tema. Hvala na sugestiji. Pozdrav.

  • Gorane , potrudi se da dobiješ više od njih , da ( ako je moguće ) vidimo unutrašnjost . Poz . Ilija